O ŠKOLI

Škola kibernetike i sistemske terapije članica je Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH), Europske asocijacije obiteljskih sistemskih psihoterapijskih pravaca (EFTA) i Europskog udruženja za psihoterapiju (EAP), te djeluje u okviru Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Katedre za psihijatriju KBC Rebro i Udruge za kibernetiku psihoterapije i organizacije Rijeka.

Edukacija u Školi je u skladu s europskim kriterijima, te polaznici imaju uvjete za stjecanje Europskog Certifikata iz Psihoterapije prema regulativi EAP-a.

Škola je koncipirana kao kontekst za učenje, istraživanje i praksu efikasne psihoterapije.

Začetnik ideje o povezivanju kibernetske misli sa psihoterapijom je prof. Graham Barnes, osnivač i dugogodišnji gostujući profesor Škole. Sredinom 1980-ih godina u Zagrebu započeo je s predavanjima i podučavanjem budućih terapeuta, te kroz dijalog s polaznicima razvijao ideju formaliziranja edukacije. Njegove riječi možda najbolje opisuju ono što želimo prenijeti našim studentima, budućim psihoterapeutima:

"Ljudi često pitaju nas psihoterapeute kojoj vrsti pripadamo. Svi mi imamo drugačiji stil, ali čini se da smo skloni pretpostaviti da moramo biti terapeuti određene vrste. Kakva šteta resursa, kakva šteta ljudskih sposobnosti, da se mi terapeuti moramo smjestiti u male kutije s različiti nazivima na njima. Nakon godina koje smo proveli učeći ne bismo li postali terapeuti, moramo postati ova ili ona vrsta terapeuta umjesto da postanemo ljudskim terapeutima! Terapeuti koji besprijekorno ulaze u interakcije sa svakim pacijentom koji nam uđe kroz vrata."

Da bismo to postigli, nužno je učiti opažati i promišljati o vlastitom opažanju, učiti prepoznavati vlastita ograničenja, predrasude i stereotipe – propitivati se o tome kako znamo to što znamo. Kroz iskustveni rad i mnoge metode koje nude sistemske terapije i klinička hipnoza, učenje kako postati uspješniji psihoterapeut postaje uzbudljiva avantura u neistraženo bogatstvo i raznolikost, kako u nama samima, tako i u svakoj osobi s kojom započinjemo dijalog.

“Sve što je rečeno, rekao je opažač.”

Humberto Maturana

Što je to što psihoterapiju čini „terapijskom“? Kako razumijemo sebe i druge, te kako to razumijevanje utječe na kvalitetu dijaloga? Kako kvaliteta dijaloga doprinosi efikasnosti terapijskog procesa? Kako naučiti biti istovremeno i opažač i sudionik?

Psihoterapija se odvija kroz dijalog i sveukupost našeg razumijevanja sebe i svijeta oko sebe. Dijalog je jedini instrument na koji se kao terapeuti možemo (i smijemo) osloniti. Način na koji razumijemo drugu osobu i kako interpretiramo njihove riječi i djela, usmjerava dijaloški proces i utječe na terapijski tijek.

„Nikad ne znam što sam rekao, dok ne čujem odgovor.“

Norbert Wiener

Promišljanje i propitivanje o tome kako znamo to što mislimo da znamo, dovodi nas do uloge opažača vlastitih stavova i uvida u cirkularnost procesa komunikacije. Razumijevanje vlastite autonomije i načina na koji gradimo svoje odnose s drugima nameće pitanja o odgovornosti – za svoj udio u terapijskom (ili bilo kojem drugom) komunikacijskom procesu, za osobno djelovanje i riječi, te naposlijetku, za vlastiti um.

Škola je namijenjena svima onima koje motivira znatiželja o finom tkanju međuljudske komunikacije i aktivnom istraživanju vlastitog razumijevanja.

„Želite li vidjeti, naučite kako djelovati.“ Heinz von Foerster

Program edukacije je nastavak programa koje je od 1991. godine organizirala i provodila Međunarodna škola kibernetike psihoterapije - sistemski pristup, ustrojena zajedničkom inicijativnom kibernetičara psihoterapije iz Rijeke i Ljubljane.

2007. godine osnovana je samostalna Škola u Hrvatskoj, koja 2010. godine postaje članicom EFTA-e (Europske asocijacije obiteljskih sistemskih psihoterapijskih pravaca). 2016. godine postaje članicom EAP-a (Europskog udruženja za psihoterapiju).

Školu vodi učiteljski tim: dr. Branko Petris, dr.sc. Inka Miškulin, dr. Ilinka Serdarević, prof. Zrinka Rička-Žauhar, dr. Lidija Butković-Anđelić , prof. Anamaria Blažić i prof. Ivana Rede.

Dosadašnji gostujući predavači:

Graham Barnes, Ph.D. (Švedska), Bernard Trenkle, Ph.D (Njemačka), Maurizio Andolfi, Ph.D (Italija), Sanja Rolović, Ph.D. (SAD), prof.dr.sc. Mladenka Tkalčić (Hrvatska), prof. Kyriaki Polychroni (Grčka), Doc. dr. Lea Šugman Bohinc (Slovenija), prim. dr. Slavica Gaidadzis-Knezevik (Makedonija) , Nevena Čalovska, Ph.D (Srbija), prof. dr.sc. Miro Jakovljević (Hrvatska).

Sva prava zadržana | 2018.