“Act always so as to increase the number of choices! The world, as we perceive it, is our own invention.”

“Djeluj uvijek tako da povećaš broj izbora! Svijet je, načinom na kojeg ga doživljavamo, naša vlastita umotvorina, kreacija.”

“I go into trances so that I will be more sensitive to the intonations and inflections of my patients' speech.
And to enable me to hear better, see better... ”

“Ulazim u trans ne bi li postao senzibilniji za intonaciju (i sklanjanje) pacijentovog govora. To mi omogućava da čujem bolje, vidim bolje… ”

“But epistemology is always and inevitably personal. The point of the probe is always in the heart of the explorer: What is my answer to the question of the nature of knowing?”

“Epistemologija je uvijek i neizbježno osobna. Bit istraživanja je uvijek u srcu istraživača. Što je moj odgovor na pitanje o prirodi znanja ?”

“What most experimenters take for granted before they begin their experiments is infinitely more interesting than any results to which their experiments lead. Progress imposes not only new possibilities for the future but new restrictions.”

“Ono što eksperimentatori na početku eksperimenta uzimaju zdravo za gotovo beskrajno je zanimljivije od bilo kojeg rezultata do kojeg je eksperiment doveo. Napredak nameće ne samo nove mogućnosti za budućnost, nego i nova ograničenja”

“People often ask us psychotherapists, what kind of therapist are you? We all have different styles, but we seem to assume that we have to be a therapist of a certain kind. What a waste of resources, what a waste of human abilities, that we therapists have to put ourselves in these little boxes with different labels on them. After studying for years to become therapists, we have to become this or that kind of therapist instead of becoming a human therapist! A therapist who interacts impeccably with each patient who walks through our door.”

“Ljudi često pitaju nas psihoterapeute kojoj vrsti pripadamo. Svi mi imamo drugačiji stil, ali čini se da smo skloni pretpostaviti da moramo biti terapeuti određene vrste. Koja šteta resursa, koja šteta ljudskih sposobnosti, da se mi terapeuti moramo smjestiti u male kutije s različiti nazivima na njima. Nakon godina koje smo proveli učeći ne bismo li postali terapeuti, moramo postati ova ili ona vrsta terapeuta umjesto da postanemo ljudskim terapeutima! Terapeuti koji besprijekorno ulaze u interakcije sa svakim pacijentom koji nam uđe kroz vrata.”